|
Nitko moj život ne moze živjeti umjesto mene. Ako sam
mudar , već ću danas početi iznutra graditi vlastiti
stvarniji i bolji svijet.
Jedna starodrevna legenda govori o trojici muškaraca,
od kojih je svaki nosio po dvije vreće oko vrata;
jedna je visjela sprijeda a druga s traga.
Kada su prvoga upitali što ima u vrećama odgovorio je
: Sva dobra djela mojih prijatelja u vreći su straga,
gdje su skrivena od pogleda i gdje se brzo
zaboravljaju. U vreći sprijeda imam sve ružne stvari
koje su mi se dogodile. Dok tako hodam , često
zastajem , vadim te stvari i potom ih promatram iz
različitih kutova. Koncentriram se na njih i proučavam
ih. Sve misli i osjećaje usmjeravam prema njima.
Upravo zbog toga , kako se često zaustavljao i
zamišljao se nad nesrećama koje su mu se dogodile u
prošlosti, taj je čovjek napredovao vrlo malo i sporo.
Kad su drugog čovjeka upitali što nosi u dvjema
vrećama, odgovorio je: U vreći sprijeda nosim sva
svoja dobra djela. Nosim ih pred sobom i neprestano ih
vadim , pokazujući ih svima uokolo kako bi ih dobro
vidjeli. U vreći na ledima moje su pogreške. Sa sobom
ih nosim kamo god idem. Teške su i usporavaju me, ali
jednostavno ih ne mogu odložiti.
Treći čovjek na isto je pitanje odgovorio:
Vreća sprijeda prepuna je divnih misli o ljudima ,
dobrih djela koja su učinili, te svih dobrih stvari
koje sam imao u zivotu. Vreća je velika i puna do vrha,
ali nije teška. Taj je teret poput brodskih jedara -
daleko od toga da bi me opterećivao, naprotiv, pomaže
mi u kretanju naprijed. Vreća koju nosim na leđima
prazna je, jer sam na njezinu dnu izrezao veliku rupu.
U tu vreću stavljam sve zlo koje čujem od drugih i sve
ružne misli koje katkada imam o sebi. Sve to propada
kroz rupu u vreći i zauvijek se gubi, tako da nema
tereta koji bi mi otežavao putovanje.
Od vremena do vremena dobro je preispitati se na
zivotnom putu što sa sobom nosimo.
Stvaramo li od svog života raj (svjesnost Božjih
načela) ili pakao (ograničenu materijalnu svijest)?
|
