Free Web Hosting Provider - Web Hosting - E-commerce - High Speed Internet - Free Web Page
Search the Web

 

 

Mala galerija

 

Klikni ovde za uvećan prikaz!                                                   Na cvetu bagrema. Autor: Slobodan Ž. Janković

 

Klikni ovde za uvećan prikaz!                                                   Na cvetu bagrema. Autor: Slobodan Ž. Janković

 
 
 
 
 
 

www.belibagrem.co.sr  ili  www.belibagrem.4t.com

 Više matica u jednom društvu                    Strana 1.
 
Evo nekoliko primera koji ukazuju na mogući rad više matica u jednom društvu, koje nisu odeljene bilo kakvom pregradom.

            Primer 1. U ovom primeru polazi se od toga da treba imati košnicu položenog tipa. Košnica se pregradi po sredini, sa uokvirenom žičanom rešetkom koja ima kvadratiće veličine 2-3 mm. U svakom pregrađenom delu nalazi se po jedno pčelinje društvo. Svaki odeljak, u početku primene, ima svoje posebno leto i svoju maticu.. U proleće, kada se oba društva dobro razviju, i imaju 7-8 okvira legla, ukloni se žičana mreža i preuredi plodište tako da okviri sa leglom iz oba dotadašnja društva, budu jedan do drugog (kompaktno leglo). Kako su pčele zahvaljujući žičanoj mreži, izjednačile mirise, to neće doći do međusobnog sukoba ni pčela ni matica. Obe matice (poželjno je da budu iste starosti) razviće vrlo jako društvo za glavnu pašu. Ovako jako društvo, uz povoljne atmosferske i pašne prilike, može da donese velike količine meda. Da bi se to postiglo, potrebno je košnicu na vreme proširivati, kako bi pčele imale dovoljno prostora za unos i skladištenje nektara. U suprotnom, rezultati bi izostali.

            Primer 2. Ovaj primer zahteva više opreznosti, a sam postupak je naveden u daljem tekstu. Sve matice, koje se (za vreme dobre paše) nameravaju zameniti, bilo zbog starosti, ili nekih drugih nedostataka, odnosno svojstava, treba dan ranije pre stavljanja u isto društvo, oduzeti iz njihovih gnezda, podrezati im krila za 1/3, zatvoriti u kaveze, i vratiti, do sledećeg dana, ponovo u njihova društva. Sledećeg dana pripremiti novu ili staru (dezinfikovanu) košnicu i staviti na neko novo mesto. U tu košnicu staviti, iz nekoliko jakih društava, 7-8 okvira sa potpuno zrelim zatvorenim leglom, koje već izlazi, ali pazeći da na istim ne bude ni jedna slobodna pčela. Treba paziti da se ne nađe i neka pčela koja bi se zaletela iz vazduha u pripremljenu košnicu, odnosno na ram koji se prenosi. Uz ramove sa leglom treba staviti najmanje jedan ram sa medom, 1-2 rama sa sa izgrađenim saćem i jedan ram sa satnom osnovom. U jedan prazan ram sa izgrađenim saćem sipati jednu čašu čiste mlake vode. Leto na košnici zatvoriti žičanom mrežom. Po završenim prethodnim radnjama, otvaramo one košnice u kojim se nalaze matice koje smo zatvorili u kaveze. Uzimamo kaveze, i jednu po jednu maticu puštamo u posebne ulice između okvira. Kada ih sve pustimo, košnicu dobro utoplimo iznad okvira i sa strana, a zatim zatvorimo. Ako se radi sa nastavljačama, tada je dobro da nastavak, pripremljen na opisani način, stavimo na jedno normalno plodište, kako bi toplina, od tog, sada donjeg društva, odozdo grejala novoformirano društvo sa više matica. Kada svo leglo izađe, nastavak se, kao samostalno društvo-košnica, postavi na novo mesto.

            Pčelar Kotvun, u svome članku “Formiranje i iskorišćavanje mnogomatičnih društava”, u časopisu “Pčelovodstvo”, br. 7, iz 1949 godine, piše:

            “Matice će u početku navaliti jedna na drugu, popadati na podnjaču, ali pošto su im zadci nabubrili u kavezu, jer nisu mogle polagati jajašca u trajanju od 24 časa, neće moći, radi neelastičnosti zadka, isti saviti i jedna drugu ubosti. Drže se neko vreme u klupčetu, pa videvši da ne mogu jedna drugoj ništa, razići će se svaka na svoju stranu i nastaviti leći jaja.”

            Na ovaj način, može se, u jednoj košnici držati od 4-8 matica. Samo po sebi se razume, da se onim društvima, kojima smo oduzeli matice, moraju dodati druge, sparene. Autor ovog načina pčelarenja tvrdi, da ovakva višematična društva odlično grade radiličko saće na velikom broju ramova, da donesu velike količine meda, i da se od takvih društava može dobiti veći broj veštačkih rojeva. Međutim, da bi se višematična društva pravilno, i u dobroj paši valjano isko-ristila, košnica se mora na vreme proširivati dodavanjem saća, vertikalno ili horizontalno, što zavisi od tipa primenjene košnice. Zbog svega navedenog nije uputno, da se starije matice, ali sa dobrim osobinama, uništavaju kod zamene, već ih treba iskoristiti za formiranje manjih nukleusa, kao pomoćne matice, ili još bolje, za obrazovanje, na gore opisani način, višematičnih društava.

            Primer 3. U vreme tzv. škartiranja matica, kada mlade matice intenzivno polažu jaja, u takva se društva kroz leto doda po jedna stara matica sa skraćenim krilima za 1/3. Matica se prethodno poprska sa razređenim medom. Pčele će primiti dodatu maticu, tako da će u tom društvu, naporedo leći obe matice.

            Primer 4.  Za vreme rojenja, ali i posle glavne paše, u praznim košnicama formiraju se dva manja društva sa po 4-5 okvira. Ista se formiraju od mladih pčela i zatvorenog legla, sa hranom i razređenim medom umesto vode. Čim se sve starije pčele vrate u svoje košnice, svakom novoformiranom društvu se doda mlada sparena matica, zreli matičnjak, odnosno ako ovih nemamo, onda starija matica kojom raspolažemo. Matice je bolje dodavati na okvir sa poklopcem od žičane mreže (kavez poklapač). Svako se društvo stavi do krajnjih zidova košnice, a sredinu košnice treba ostaviti praznu, čime ostavljena praznina čini neku vrstu pregrade. Oba društva treba da se služe jednim, po sredini košnice otvorenim zajedničkim letom, a oba gnezda treba dobro utopliti. U početku, pčele će se malo buniti pri zajedničkom izlazu i ulazu, ali kasnije će se rasporediti među sobom. Kako se pojedino društvo bude razvijalo, tako im treba dodavati ramove sa satnim osnovama, sve dok se košnica potpuno ne popuni. Posle toga treba oba gnezda spojiti, što omogućava da se na daleko brži način dođe do jakog društva.

 

Strana: 2...Ø 

 
     
  Home  
     

 

 

Prijatelji sa net-a

 

 

 

 
 

 

 

 

 

 

 

Copyright © 2005. Slobodan Ž. Janković; Urednik i webmaster